Ružno pače, Ivora Martinića, u režiji Roberta Waltla, gostuje 17. listopada u 10 h, u dvorani CZK, u sklopu 14. susreta profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra Assitej-a. Na ovogodišnjem Susretu u Čakovcu, bit će predstavljeno petnaest kazališnih predstava iz cijele Hrvatske. Hrvatski centar ASSITEJ osnovan je 1996. godine kao ravnopravni član ugledne ka¬zališne organizacije ASSITEJ koja okuplja nacionalne centre iz cijeloga svijeta te koji svake godine organizira Susret svojih članova u Čakovcu, na kojem se predstavljaju najbolje predstave iz protekle sezone.
Dan kazališta - razredna nastava
17. listopada 2011.
14. susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade
Rad učenika - Ružno pače - Glumci- Grad Čakovec - Galerija fotografija
Ružno pače mnogostruko nagrađeno!!!
Povodom Dana kazališta išli smo u posjet Čakovcu. U Centru za kulturu gledali smo predstavu Ružno pače. Predstava je bila zanimljiva i šaljiva. Zatim smo razgledali izložbu“ Međimurje u Domovinskom ratu“ čiji je postav u Starom gradu. Posebnu pažnju privukli su mi grbovi, kao i oružje koje je koristila hrvatska vojska u Domovinskom ratu. Nakon razgleda imali smo slobodno vrijeme koje smo mogli iskoristiti po želji. Budući da je bio lijep sunčan dan,najviše su me se dojmile boje lišća na drveću u parku. Prelijevale su se od svijetlo žute do tamno smeđe,i ugođaj je bio očaravajući. Prava rana jesen, uz obilje sunca, pa i sladoled kojim sam se počastio nekako mi je bio draži nego ljeti. Iz te jesensko ljetne idile znak učitelja za polazak kući i ukrcaj u autobus vratio me u stvarnost.
Viktor Vlahek 3.h
2 autobusa 50 učenika –pratitelji/ce razrednici/ce RN
Polazak - 9,10 Škola Sveti Juraj – škola Hodošan i škola Palinovec
& 9:50 – okupljanje ispred Centra za kulturu – kazališni bonton
& 10: 00 – 11:30 predstava Ružno pače
& 11:30 – 13:150 obilazak ustanova, muzeja, ulica grada Čakovca prema planu razrednika
Povratak iz Čakovca u 13,20 2 autobusa
Čakovec – Palinovec - D. Hrašćan - Hodošan - Sv. Juraj – D. Pustakovec (46 km u oba smjera) 50 učenika –pratitelji/ce razrednici/ce RN
Tekst:
Ivor Martinić prema bajci Hans Christiana Andersena
Režija:
Robert Waltl
Premijera:
08.05.2011.
Postoje bajke s kojima smo odrastali i još uvijek odrastamo, koje nas određuju, bajke što podučavaju i gotovo ucrtavaju neumoljivom točnošću naše sudbinske vertikale. Bajke kao putokazi ili utočišta integrirane u svijet u kojem smo osuđeni na svakodnevne (ne)snalaske i čije pomične granice dovode u pitanje njegovu čvrstoću, neprestance nas vraćajući na početak. Bajke koje sažimaju arhaično vrijeme o kojem svjedoče i ono stvarno koje nam pripada te u toj dvoznačnosti nemoguće čine mogućim, izokrećući perspektive zbilje o kojoj govore. Bajke – s onu stranu nesvjesnoga.
U interpretacijama jedne od najcitiranijih bajki Hansa Christiana Andersena Ružno pače spominje se ponajčešće trauma odrastanja i potreba za ustrajnošću pri slijeđenju vlastitoga puta ma koliko neuhvatljiv on bio, spominje se nerazumijevanje sredine i nepovratni zazor prema Drugome ili drugačijem. I možda upravo ili prije svega zbog ovoga potonjeg postavljamo na pozornicu Ružno pače, u nadahnutoj adaptaciji Ivora Martinića, kako bismo potisnuli zazor ili ga barem učinili smiješnim i neprihvatljivim.
Naime, dok god živimo u svijetu u kojem se grijehom očitava biti drugačijim, a na Drugoga se upire prstom zbog njegove različitosti, ne možemo se osjećati sigurnima. Strah od Drugoga, odnosno drugačijega izaziva otpor ili agresiju, stvara onu nelagodu što je ne uspijevamo verbalizirati, već je osjećamo kao ranu koja ne uspijeva zacijeliti. Drugi kao opasnost "našem ja", kao trajno neispunjenje naših želja, kao zločinac ili neuslišana žrtva, kao naša vječita slabost.
Andersen nas, rukopisom Ivora Martinića i Olje Savičević Ivančević, uči da su izgledi pa i oni najočitiji promjenjivi, te da se uvijek može dogoditi da netko od ružnoga pačeta u trenutku postane labudom. O toj bajci uostalom svjedočimo svakodnevno, no ponekad to, u nepokolebljivosti i iz vlastitoga narcizma, ne primjećujemo ili ne želimo primijetiti. Izliku nalazimo u poremećenoj sredini ili nesretnim vremenima ili se pak opravdavamo s nekim beznačajnim ili neutemeljenim razlozima. Zaboravljamo pri tome da je svatko od nas, barem jednom u životu, negdje, susreo neko "ružno pače", ne dočekavši da se ono pretvori u labuda.
Dubravka Vrgoč
Ružno pače: Vedran Živolić
Mama patka: Nina Violić
Pačić 1 / Kokoš: Tomislav Kvartuč
Pačić 2 / Mačak: Petar Leventić
Obična patka / Seljanka: Lucija Šerbedžija
Patka Španjolka / Starica: Ksenija Marinković
Zbunjeni patak / Divlji gusan 1: Goran Bogdan
Stari patak / Divlji gusan 2: Kristijan Ugrina
Tužni patak / Pas / Seljak: Pjer Meničanin
Patka pričalica: Barbara Prpić Biffel
Gitarist: Zoran Jašek
Redatelj:
Robert Waltl Dramaturg:
Ivica Buljan Skladatelj:
Mitja Vrhovnik Smrekar Scenografi:
Tina Gverović i Ben Cain Kostimografkinja:
Ana Savić Gecan Koreografkinja:
Natalija Manojlović Oblikovatelj svjetla:
Aleksandar Čavlek tekstove pjesama napisala:
Olja Savičević Ivančević Inspicijenti:
Stella Švacov Miletić, Iva Divić Šaptač:
Željko Začek Fotografija:
Mara Bratoš Grafičko oblikovanje:
Marino Krstačić Furić & Ana Tomić Asistentica kostimografije:
Marta Žegura
Nagrade:11. naj, naj, naj festival, 2011.
- Nagrada za najbolju glazbu – Mitja Vrhovnik
- Nagrada za najbolju koreografiju – Natalija Manojlović
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je predstavi »Mala djeca, veliki ljudi« Dječjeg kazališta Dubrava iz Zagreba i predstavi »Ružno pače« Zagrebačkog kazališta mladih. Nagrada za najbolju režiju pripala je Oliveru Frljiću za režije predstava »Družba Pere Kvržice« Gradskog kazališta »Žar ptica« iz Zagreba i »Matilda« Kazališne družine »Pinklec« iz Čakovca i Dječjeg kazališta Dubrava iz Zagreba.
Dvije ravnopravne nagrade za najbolju žensku ulogu idu Nini Violić za ulogu Mame patke u predstavi »Ružno pače« te Mariji Kolb za uloge Majke i gđice Grdobine u predstavi »Matilda«. Dvije ravnopravne nagrade za najbolju mušku ulogu dobivaju Damir Klemenić za ulogu u predstavi »Tijelo« Gradskog kazališta »Trešnja« iz Zagreba te Bruno Kontrec za uloge Oca i Učenika u predstavi »Matilda«.
Predstava »Ružno pače« dobila je i nagradu za najbolju scenografiju (Tina Gverović i Ben Cain), za kostimografiju (Ana Savić Gecan) i scensku glazbu (Mitja Vrhovnik Smrekar). Za najbolje oblikovanje svjetla nagrađen je Goran Jurković za svjetlo u predstavi »Družba Pere Kvržice«.
Na programu su bile i predstave »Djevojčica i profesor – učimo o Hrvatskoj« Merkuri teatra iz Zagreba, »Cabaret tri praščića« zagrebačkog KNAP-a, »Stolek, Stolek« Dječje i lutkarske scene HNK u Varaždinu, »Bambi« Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, »Pinokio« Scene Gorica, »Izgubljena priča – Ivica i Marica« Gradskog kazališta lutaka Rijeka, »Harfistica« Kazališta Svarog iz Zagreba, »Kamenje« Male scene iz Zagreba te »Znaš li zviždati, Johanna?« Kazališta Virovitica. Dodajmo i to da je na skupštini HC ASSITEJ-a ponovno za predsjednika izabran Romano Bogdan.
Nagrade će tradicionalno biti uručene 20. ožujka 2012. godine u Splitu na obilježavanju Međunarodnog dana kazališta za djecu i mlade.
