Ježeva kućica
Autor Branko Ćopić
Redatelj, scenograf i dramaturg Saša Anočić
Kostimografkinje, kreatorice lutaka i asistentice
scenografa Terezia Mojžišova i Zoja Zupkova
Autor glazbe Matija Antolić
Oblikovanje rasvjete Ivo Nižić
Asistentice redatelja Jelena Sušac i Aleksandra
Colnarić
Projekcije po ideji Saše Anočića realizirao Dražen
Golubić
U predstavi igraju
Ježurka Ježić Mladen Vujčić
Lisica Mica, Pas, Kuna Inga Šarić
Poštar Zec Ivica Lučić
Divlja Svinja, Ovca, Pas, Luk, Sova, Žaba
Đorđe Dukić/Miroslav Čabraja
Medvjed, Pas, Žaba, Sova Areta Ćurković
Poštara Zeca Žena Aleksandra Colnarić
Vuk, Pas, Zmija, Svraka, Žaba Snježana
Ivković
Pas Zoran Grkinić
Voditelj tehničke službe Momčilo
Labudović
Inspicijent Zdenka Kovaček
Majstor tona Dražen Golubić
Majstor rasvjete Igor Elek
Majstor pozornice Zoran Grkinić
Izrada dekora Siniša Ardalić
Izrada kostima i lutaka Terezia
Mojžišova, Zoja Zupkova, Mandica Lerinc i Juliška Stočko
Temeljna vrijednost od koje sve počinje i u
kojoj sve završava naš je dom, a sve osim doma i
sigurnosti usputna je stanica. Shvatio je to Ježurka
Ježić, popularni lik iz svevremenog teksta Branka Ćopića
"Ježeva kućica". Shvatimo ponovo i mi. I mi i djeca. Za
djecu se ne bojim, djeca će shvatiti. Za to je samo
dovoljno pružiti im priliku. A jedna od idealnih je i
realizacija ovog prekrasnog svevremenog teksta, nadamo
se na obostrano zadovoljstvo.
Saša Anočić
Poznato pjesničko ostvarenje Branka Ćopića Ježurka Ježić
djeci je drag zbog svoje ljubavi prema vlastitom domu,
jer nigdje nije tako lijepo kao tamo, a oni koji svoj
dom ne vole završe neslavno, kao u ovoj priči vuk, medo
i divlja svinja.
O svom doživljaju "Ježeve kućice" i radu na predstavi
redatelj je zapisao:
"Ovako: Što mogu reći? Moram reći da žalim za "onim"
vremenima. Ne da se želim ograditi, nego zaista mislim
da ne mislim ideološko-politički intonirano, nego
govorim zaista o vremenu "prije". Vjerujem da većina
dijeli vrijeme na: sadašnje, tj. danas, i "ono prije".
Ono prije ne mora biti nužno
i ljepše, ali nosi u sebi kod svakog ono duboko
proživljeno, dok ono "poslije" ili "sada" je samo
ponavaljanje ili oponašanje "onog prije".
Gotovo da nam se život sveo na tri čimbenika: na sjetu,
utjehu i gotovo tehničko obavljanje svakodnevnice.
Tužno je što tražeći utjehu odlazimo u sjetu. Ja kad
"zaronim" teško se izvučem. Iskreno mislim da ću se
teško izvući i iz ove predstave. Ova predstava nije samo
priča, ova priča je i svjedok onoga što ne može niti
jedan slikar naslikati, niti jedan kipar iskipariti, itd.
itd.... ova priča nosi u sebi i iluzije i stvarnosti
jednog vremena kada smo mi odrasli bili mali i stoga mi
se činilo nepoštenim napraviti predstavu samo za klince,
pokušao sam svoj sjetni osmijeh prenijeti i na vas
starije da se ako ništa drugo onda bar "rvete" sa svojim
konotacijama o minulosti sat vremena koliko predstava
traje.
Ovako govoreći činit će se da je predstava namijenjena
samo odraslima. (Što naravno nije istina). Predstava je
prvenstveno namijenjena njima (klincima) tj. svjedocima
novog vremena koje će neminovno kad tad i minuti. I sve
to što se u narednom vremenu dogodi ( pogotovo u
obitelji) bit će upravo glavna sadržina njihovih budućih
sjetnih stanja. Ali osim obitelji, ima još jedna
poveznica ova dva svijeta, a to je : kućica. Naša,
vlastita, osobna, jedina i jedinstvena i neponovljiva. A
pogotovo ona minula (Makar bila i ista).
Naša kućica, jedino područje i to obilježeno i to još –
naše. Gdje ti nitko ništa ne može. (Barem bi tako
trebalo biti) i gdje možete mirno sjesti i navući sjetni
osmijeh dok pričate svojim klincima priču koju nisu
nikad čuli, priču o "Ježurki Ježiću". A da vas podsjetim
da to napravite i zato sam napravio ovu predstavu, ( I
zbog honorara naravno - i zbog još koječeg, ali to nije
bitno, u stvari bitno je ali....)"
Saša Anočić
