Osnovna škola Hodošan (u daljnjem tekstu: Škola) ima u svom sastavu matičnu školu u Hodošanu s 10 odjela razredne i predmetne nastave, PŠ Sveti Juraj u Trnju s 2 kombinirana odjela razredne nastave te PŠ Palinovec također s 2 kombinirana odjela razredne nastave.
Matičnu školu polaze učenici I. – VIII. razreda iz Hodošana, Donjeg Hrašćana, Donjeg Pustakovca, Palinovca i Svetog Jurja u Trnju. Područnu školu u Svetom Jurju u Trnju pohađaju učenici I. – IV. razreda iz Donjeg Pustakovca i Svetog Jurja u Trnju. PŠ Palinovec pohađaju učenici I. – IV. razreda iz Palinovca.
Školsko područje u cjelini je dio Župe Sveti Juraj u Trnju.
Osnovna škola Hodošan svojim školskim područjem nije sukladna ustrojstvu općina. Nastavu polaze učenici iz svih mjesta općine Donji Kraljevec osim općinskog središta Donjeg Kraljevca.
Školsko područje seoskog je karaktera. Za sve učenike iz Donjeg Pustakovca, Svetog Jurja u Trnju, Palinovca i Donjeg Hrašćana organiziran je prijevoz autobusom na teret Proračuna Međimurske županije.
Posebne društvene i kulturne aktivnosti u svim ovim naseljima lokalnog su karaktera i u potpunosti ne zadovoljavaju potrebe školske djece (nema kina, kazališta, diskoteke, glazbene ili druge specijalizirane škole, pošte, ambulante, trgovina s građevinskim materijalom, metalnom robom, tekstilom…). Škola stoga preuzima odgovornost u organizaciji putovanja u gradove i kulturne ustanove, daje mnoge javne priredbe i organizira predavanja u svom prostoru. Otvorena je prema okruženju i uspostavlja najrazličitije oblike partnerstva na lokalnoj razini i šire. U svojoj sredini Osnovna škola Hodošan posebno se zalaže za što raznovrsniji gospodarski, kulturni i komunalni napredak ovoga kraja, da bi se time zadržali ljudi i udovoljilo njihovim potrebama.
Od jeseni 1996. godine u adaptiranim prostorima škole i dijelom dograđenim prostorima djeluje i jedan odjel predškolskog odgoja (30-tak polaznika u mješovitoj skupini). Reorganizacijom tijekom 1999. godine formiran je samostalni Dječji vrtić “Ftiček” Donji Kraljevec koji preuzima odgovornost organizacije predškolskog odgoja i naobrazbe na cijelom području općine Donji Kraljevec. Osnovna škola Hodošan ishodila je sva potrebna odobrenja da se u sva tri područna odjela Škole i nadalje organizira bilo kakva predškolska djelatnost. Međusobne odnose s DV “Ftiček” Škola je riješila prikladnim ugovorom.
Najveći problem ovog područja je sve manji broj djece. Održavanje tri velika prostora uz minimalna redovita sredstva za materijalne troškove traži od školske uprave maksimalne napore. Troškove povećavaju svakodnevna putovanja na seminare, u poštu, banku, trgovine i slično. Slaba prometna povezanost javnim prijevozom povećava troškove putovanja i produžava vrijeme odsutnosti učitelja i ostalih djelatnika škole.
Prva je međimurska škola koja je započela raditi u jednoj smjeni u svim odjelima i to od 1. veljače 2003. godine. Kompletnu rekonstrukciju prostora i modifikaciju rasporeda Škola je obavila sama. To je bio prvi korak ka produženom, a kasnije i cjelodnevnom boravku za sve učenike u čemu bi ova škola trebala opet biti prva.
Škola od nadležnih struktura koje u ruke primaju i proučavaju ovaj Plan i program što prije očekuje što veću programsku autonomiju i financijsku injekciju. Razlozi za to su u nedovoljnoj financijskoj potpori, dostavi opreme. Osiguravanje stručnih i dostatnih novih radnih mjesta veoma dobro obavlja Ministarstvo.
Škola se uglavnom oslanja na svoje snage i pomoć dobronamjernih pojedinaca. Pomoć lokalne samouprave nije dostatna.
PODACI O ŠKOLI
| Adresa:
Osnovna škola Hodošan Hodošan, Braće Radića 2/A 40 320 Donji Kraljevec Matični broj škole: 3109003 OIB: 50739192406 Matični broj kod Ministarstva prosvjete i športa: 20-521-001 RKDP: 13748 Telefon: 040/679-451, tel/fax: 679-516 E-mail (uprava): osh@os-hodosan.skole.hr Web stranica: www.skola-hodosan.hr |
Adress :
Primary School Hodosan Hodosan, Brace Radica 2/A 40 320 Donji Kraljevec Registar´s number: 3109003 OIB:50739192406 Registar´s number at The Ministry of Education: 20-521-001 RKDP: 13748 Phone: 00385 40 / 679451, phone/fax: 679516 E-mail (management ): osh@os-hodosan.skole.hr Web page: www.skola-hodosan.hr |
Područni odjeli:
1. Matična škola Hodošan (Primary School Hodosan), Hodošan, Braće Radića 2/A, 40 320 Donji Kraljevec, osnovana 1858. godine, zadnja zgrada sagrađena 1982. godine
2. PŠ Sveti Juraj u Trnju (RS Sveti Juraj u Trnju), Sveti Juraj u Trnju 52, 40 323 Prelog, tel: 628-044, osnovana 1833. godine, zadnja zgrada sagrađena 1984. godine
3. PŠ Palinovec (RS Palinovec), Palinovec 223, 40 320 Donji Kraljevec, telefon: 673 – 022, osnovana 1945. godine, zadnja zgrada dovršena 1958. godine
Ukupno OŠ Hodošan školske 2017./18. godine:
| · | broj učenika (pupils) | 219 |
| · | pedagoški i organizacijski poslovi (pedagogical, organizing and professional assistants) | 3 |
| · | broj učitelja – puno radno vrijeme (s vjeroučiteljicom, stranim jezikom) teachers – puno radno vrijeme (with languages and religious ed. teachers) | 15 |
| · | broj učitelja – nepuno radno vrijeme (s izbornim stranim jezikom) teachers – nepuno radno vrijeme (with languages teachers) | 13 |
| · | tehničko osoblje (technical employers) | 7 |
Ravnatelj škole, voditelj smjene i satničar (Headmaster, shift leader, time-table maker: ): Ivan Barić, mag. prim. educ.
Tajnica škole (Secretary of the School): Marija Ivković, nast.
Pedagoginja (Pedagogue): Jelena Sobočan Tkalčec, prof.
MALA POVIJEST ŠKOLSTVA NA ŠKOLSKOM PODRUČJU OŠ HODOŠAN
Centre of Excellence for Humanitarian Work (May, 2010) – Translated by: Denis Kirić, An expanded version 2010 by Jurica Benčik
Das Zentrum der Vorzüglichkeit für die humanitäre Arbeit (August 2010) – Übersetzung: Denis Kos, Ergänzungen 2010 Ksenija Vugrinec Krumpić
Napisao: Ivan Barić
Zadnja verzija: 2. lipnja 2011. godine
CENTAR IZVRSNOSTI ZA HUMANITARNI RAD
(Skica za povijest školstva na području Osnovne škole Hodošan)
Podaci o počecima organiziranog školstva na području današnje Osnovne škole Hodošan pronalaze se u fragmentiranim oblicima u zapisnicima kanonskih vizitacija i spomenicama međimurskih župa, dijelovima dokumenata gradbenog sadržaja te arhivskim fondovima vlastelinstava čiji su sadržaji direktno vezani uz osnivanje i gradnju nekih pučkih škola u Međimurju. Vrijedni dokumenti o školstvu Međimurja nestali su ili uništeni tijekom prevrtanih godina 1848., 1918., 1941. i 1945.
Prvim školama u neizravnom smislu riječi možemo nazvati župne crkve, a prvim učiteljima svećenike i župnike. Župnici su zajedno s kapelanima u vjerskoj obuci poučavali ne samo djecu već i odrasle. Na početku XVII. stoljeća pojavljuju se u župama i prvi službeni učitelji koje nazivaju ludi magistri (latinska riječi bi značila učitelj igara), zatim orguljaši, kantori (školniki). Njihova je zadaća bila da pjevanjem i sviranjem u crkvi uljepšaju bogoslužje, ali i da podučavaju djecu u kršćanskom nauku. Za taj su ih posao plaćali vjernici, a njihovo je djelovanje nadgledao župnik. Prema tome, kantorska je služba bila crkvena i takvom se u svim ispravama smatrala. Tek kada su u drugoj polovici XIX. stoljeća uvedene državne škole, došlo je do razlikovanja orguljaša i prvog učitelja.
Promjene su svakako bile nazočne i u doba protestantizma (XVI. i XVII. stoljeće) kada u nekoliko većih vjerskih općina organizira i školska obuka. Među općinama podržanih od Zrinskih bila je i općina Sveti Juraj u Trnju pa je i ovdje vjerojatno proradila škola u nekoj privatnoj kući.
Iz zapisnika kanonske vizitacije župe Svetog Jurja u Svetom Jurju u Trnju bekšinskog arhiđakonata godine 1660. saznajemo da je orguljašku službu vršio Juraj Marčinković “koji je bio ohola neznalica pa ne poučava dječake, a u župi nema i školske zgrade.” Također djecu nije podučavao ni orguljaš Nikola Križanić koji je 1688. stanovao u Goričanu, a u župnoj crkvi posluživao misu nedjeljom i blagdanom. Prva vijest da orguljaš ima zasebnu kuću potječe iz 1692. godine. “Kuća nije bogzna kakva, ali ima prostran vrt.” Iz kasnijih vizitacija saznajemo da se kuća nalazila blizu župne crkve.
Godine 1716. orguljašku službu vršio je Juraj Kolonić koji još 1747. godine ne podučava dječake “… jer nitko neće polaziti trivijalnu (pučku) školu!
Iz ove kanonske vizitacije proizlazi da je 1747. godine Sveti Juraj u Trnju imao pučku školu.
Orguljaš Matija Kolonić poučavao je marljivo 1768. godine mladež u temeljnim vjerskim istinama, ali “ljude je teško pokrenuti da djecu šalju u školu.”
Tijekom reformi Marije Terezije i Josipa II. želi se od 1777. izgraditi jedinstveni i cjeloviti sustav u zemljama austrijske krune, ali škole rade i zatvaraju se kako pojedina sela imaju novaca.
Orguljaš 1779. bio je Josip Kolonić, ali on ponovo ne podučava djecu. No, župljani su za njega podigli novu drvenu kuću sa stajom preko puta župne crkve Sv. Jurja Mučenika
Možda je nemar u posjećivanju škole bio razlogom što vizitator 1793. piše da orguljašku službu već 10 godina vrši Antun Slovenec koji dobro pjeva i svira orgulje, u korizmeno vrijeme ispituje narod iz vjeronauka “ali prave škole ne drži jer je nema”.
I ostali podaci iz razdoblja prve polovine XIX. stoljeća (vrijeme obnove katoličke crkve) govore o trošnim, slamom pokrivenim i vlažnim kućicama prvih učitelja – orguljaša koje je sagradilo stanovništvo ovdašnjih naselja. Za redoviti polazak škole prema novim mjerama iz početka XIX. stoljeća brinu župnici, općinski poglavari, gospoštije i roditelji.
Iako je školstvo na ovom području postojalo i prije, kao godinu početka organiziranog pučkoškolstva na ovim prostorima uvjetno ćemo uzeti 1833. godinu. Prva ”čvrsta” školska zgrada sagrađena je u Svetom Jurju u Trnju 1833. g. sredstvima žitelja Svetog Jurja u Trnju, Donjeg Pustakovca, Palinovca, Donjeg Hrašćana i Hodošana.
Prvim potvrđenim organizatorom školstva na ovim prostorima možemo smatrati župnika Stjepana Hausera koji je 1841. godine osnovao filijalne škole u Čehovcu, Hodošanu i Palinovcu. U “matičnoj” školi u Svetom Jurju u Trnju te svim filijalama privatni učitelji i mjesni bilježnici poučavaju djecu oba spola u hrvatskom i mađarskom jeziku, kršćanskom nauku, književnosti i računanju i to iz propisanih knjiga. Nadzor je vršio župnik koji je brinuo o školama, česti ih posjećivao ispitivao i predavao vjeronauk. Knjige je, posebice siromašnima, davao besplatno. Orguljaš je tada bio Josip Goričanec, “ali je za pouku djece bio neprikladan”.
1848. godine Ban Jelačić uvodi i ozakonjuje u školama i uredima ilirski jezik, ali se na našem području čvrsto ukorijenio materinski jezik (tada zvani bezjački jezik). Snažni hrvatski nacionalni zanos pokreće izgradnju brojnih škola. Nalazimo podatak da se već nadograđuje škola u Svetom Jurju u Trnju. 1858. godine sagrađena je nova škola u Hodošanu (godina utemeljenja samostalne Osnovne škole Hodošan).
Godine 1860. u Svetom Jurju u Trnju župljani su podigli pučku školu, zidanicu koja je srušena tek 1983. godine prije gradnje nove škole. O tome piše uvod u “Spomenicu 1947-1958″:
“Kad je sagrađena ova školska zgrada točno se ne zna. Neki govore da je sagrađena oko godine 1830-1850, a neki i prije. Jedino je pouzdano da je to bila konfesionalna – vjerska škola. Školu su gradila ova sela: Sv. Juraj u Trnju, Čehovec, Donji Pustakovec, Palinovec, Donji Hrašćan i Hodošan. Ta sela su se ujedno i brinula za popravak zgrade.
Kod same gradnje škole nije se imalo u vidu obučavanje djece nego se prvenstveno mislilo na stan orguljaša-kantora. Kako je u ono doba kantor obično vršio učiteljsku službu, pa su uz njegov stan sagrađene dvije školske sobe pretpostavljajući da će iz tolikih sela djeca u većem broju polaziti školu.
Sam stan sastojao se od dvije sobe u dimenzijama od 5,9×4,6 m i 8,5x 2,5 m, te kuhinje od 4×3,5 m. Školske sobe su potpuno jednake i to 7x5m. Hodnik koji prolazi kroz cijelu zgradu, a dijeli učiteljski stan od školskih soba dugačak je 14,8m i širok 1,6m. Između školskih soba nalazi se školska kancelarija u veličini od 4×3 m.”
Ovu školu pohađali su učenici i učenice, ali u odvojenim odjelima. Orguljaš i učitelj bio je Franjo Kovačević. Morao je biti orguljaš i kvalificirani učitelj. Škole u Čehovcu, i Palinovcu prestale su tada djelovati, a u Hodošanu djelomično je nastavljen rad. No, prestala je djelovati i dosad nikad spomenuta pučka škola u Donjem Hrašćanu. Naime, Dominik Kolarić, autor Hrašćanskih kronika (1947.) napisao je da je 1841. godine u vrijeme Hauserovog organiziranja školstva na ovom području trebala biti osnovana i navedena pučka škola. Nalazila se na mjestu koje se zvalo Kravarov vrt, na kojem su mještani podigli kuću za učitelja, došljaka Vajdu. Zahvaljujući djelovanju tog učitelja selo do početka XX. stoljeća nije imalo nepismenu osobu. Daljnja zanimljivost ove škole sastojala se u tome što učitelj Vajda nije dozvoljavao ženskoj mladeži da uči pisati, već samo čitati velika slova “kako puce ne bi dečkim pisale pisma”. Tako su žene naučile čitati molitvenike i knjige, ali su imale problema s rukom pisanim tekstom. Kolarić također tvrdi da je spomenuti učitelj također bio zvonar, ordinanc i mali birov (najavljivač oglasa).
1864. školu u Svetom Jurju u Trnju 95 polazi učenika. Dugo je vremena ova škola bila najljepša u okolici. Uzdržavala su je sva župna sela u razmjeru poreznih obveza.
1868. godine donesen je novi ugarski zakon o osnovnom školstvu koji donosi prvi “pedagoški standard”: obveznici upisa su svi od 6. do 15. godine, odvojeni su po spolu i uzrastu. 1876. godine zaključkom općinskog poglavarstva škola u Hodošanu je podržavljena. Država se obvezuje sagraditi novu školsku zgradu, a Općina Hodošan mora osigurati “ručne i vozne težake”. Iako je tada školu polazio tko je htio, povećavao se broj učenika pa je nedostajalo prostora u zgradi škole pa se nastava održavala u privatnim kućama obitelji Vlahek (kbr. 8) i Pintarić (kbr. 33).
Utemeljenjem novih škola u Hodošanu i obližnjem Turčišću školu u Svetom Jurju u Trnju morala je uzdržavati samo tzv. školska općina Sveti Juraj u Trnju, tj. sela Sveti Juraj u Trnju, Donji Pustakovec, Čehovec i Palinovec, do su sve filijale župe Sveti Juraj u Trnju morale uzdržavati orguljašev stan i njegove gospodarske zgrade.
Novi val mađarizacije posebno je istaknut prigodom proslave tisućljetnog postojanja Ugarske 1900. godine. Zavjet o 1000 novih škola posebno je ostvarivan u pokrajinama s nemađarskim stanovništvom. 1903. godine sagrađena je funkcionalna i po vanjskim arhitektonskim obilježjima zanimljiva, nova školska zgrada u Hodošanu. Nastava je od 1903. do 1918. u I. i II. razredu na hrvatskom jeziku, a u III. i IV. razredu na mađarskom.
1910. u Kotaru Prelog, među 17 pučkih škola zabilježena je rimokatolička škola u Svetom Jurju u Trnju (2 učitelja) i državna škola u Hodošanu s 4 učitelja. Poslije 1919. godine mijenja se mreža škola, pa u popisu novih, tzv. školskih općina iz 1929./30. godine nalazimo da školu u Hodošanu polaze učenici iz Hodošana, a školu u Svetom Jurju u Trnju učenici iz Svetog Jurja u Trnju, Donjeg Pustakovca, Čehovca i Palinovca. Školske 1938./39. godine u Hodošanu nastavu polazi 312 učenika u 5 odjela s 5 učitelja, a u Svetom Jurju u Trnju 262 učenika u 4 odjela s 4 učitelja.
Od 1918. godine u škole su od strane države postavljeni hrvatski učitelji koji su se redali jedan za drugim ostavljajući za sobom tragove svog mukotrpnog i požrtvovnog rada. No, izbio je spor kome pripada stan – kantoru ili učitelju. Naime, iako je 1860. godine orguljaš bio ujedno i učitelj, nikada se orguljašev stan nije smatrao pola orguljašev, pola učiteljev već isključivo župnog orguljaša. Isti je slučaj bio i s pripadajućom zemljom. No, raspoređivanjem državnih učitelja došlo je do problema. Spor je riješen u korist župe na sudu 1924. godine. Odluka je glasila kako se stan ne može dati nikome tko nije i učitelj i orguljaš! Ukoliko bi se gradio novi stan orguljašu školska općina (država) bi trebala isplatiti vrijednost stana.
1941. godine Međimurje ponovo okupira mađarska vojska. U škole je uveden mađarski jezik, a obveza školovanja produžena je na 7 razreda. U ratnim operacijama 1945. oštećeni su brojni školski objekti, a među najoštećenijima spominje se škola u Hodošanu. Uništena je vrijedna knjižnica, prirodoslovna zbirka, namještaj, a posebna šteta nanijeta je uništavanjem i odvoženjem sve dokumentacije škole od osnutka. Od starih dokumenata ostala je samo jedna Glavna knjiga i to škole Sveti Juraj u Trnju, sa zapisima u vremenu od 1. rujna 1934., kao i drveno raspelo, sačuvano na tavanu susjedne obitelji Fajić. U Spomenici škole (1. listopada 1948.) navodi se da je 1945.: “Ponovo zalepršala hrvatska zastava, u školama i uredima odjekivala je hrvatska pjesma i hrvatski jezik.” Prve hrvatske učiteljice Marta Krukar i Marija Dumbović dolaze u Hodošan u svibnju 1945.
16. rujna 1945. godine u Palinovcu je adaptirana privatna zgrada (kuća Tome Srpaka) i otvorena škola (godina utemeljenja škole u Palinovcu). O tome svjedoči Spomenica 1945. – 1961.:
“Do 1945.g. tj. do oslobođenja, nije u selu Palinovcu postojala škola. Djeca su polazila u školu u selo Sv. Juraj u Trnju, udaljeno tri kilometra. Nastojanjem nove Narodne Vlasti i pojedinih agilnih seljana iz Palinovca (Ivan Gregoran, Ivan Tkalec, Marija Švec, Maks Baranašić) odobreno je otvorenje škole u selu. Pronađena je privatna zgrada, vlasništvo Tome Srpaka iz Palinovca, te je ista dobrovoljnim radom popravljena i osposobljena za nastavu. Prodana su općinska kola i za dobiveni novac školski stolovi i stolice. Škola posjeduje školski zemljišni fond koji joj te godine donosi 7 233 dinara. Blagajnu vodi Nikola Baranašić iz Palinovca.
16. rujna 1945. godine, na svečan način, uz brojno prisustvovanje naroda i kotarskog prosvjetnog referenta Dragutina Židovca, proslavljeno je otvorenje nove škole.
Prvi učitelj na školi (pomoćni učitelj) bio je Vladimir Kuštreba. 18. rujna nastupa na dužnost na ovoj školi učiteljica Ljerka Bregović koja je ovamo po potrebi službe premještena iz Turčišća.”
1953. godine škola u Hodošanu dobiva naziv Narodna osnovna osmogodišnja škola Hodošan. 1956. u Hodošanu je osnovana školska zadruga s 82 zadrugara. Od 1957. godine ulažu se velika sredstva u izgradnju novih škola u Donjem Hrašćanu (završena i utemeljena 1961. godine) i Palinovcu (7. rujna 1958.). Tada na ovom području, uz školu u Hodošanu, djeluju još Narodna šestogodišnja škola Palinovec i Narodna četverogodišnja škola Sveti Juraj u Trnju. NŠŠ Palinovec ukida se već školske 1960./61. godine i od tada djeluje u sastavu OŠ Hodošan kao Područna škola Palinovec. 1967. godine ukida se Područna škola Donji Hrašćan. 1969. godine među samo 6 škola u Međimurju Osnovna škola Hodošan ima športsku dvoranu u adaptiranom Društvenom domu. Iako iz godine u godinu škole ovog područja bilježe stalni pad broja učenika, standard školskih uvjeta vidno se povećava.
Najnovija školska zgrada s dvoranom u Hodošanu otvorena je 29. studenoga 1982. godine, a u Svetom Jurju u Trnju 1. srpnja 1984. godine. Prilikom preseljenja u Hodošanu ustanovljeno je da su dnevnici, imenici i drugi podaci do 1962. godine uglavnom uništeni vlagom i nebrigom. Nakon devastacije i uklanjanja dokumenata 1945. godine, ova na tavanu stare škole, bila druga veća nesreća koja će budućem autoru monografije škole oduzeti puno vremena jer predstoje teška istraživanja po arhivima, muzejima i privatnim zbirkama u Mađarskoj i Hrvatskoj. U vremenu od 1982. do 1991. godine škola je nosila naziv OŠ “Marija Gregoran” Hodošan. Odlukom Skupštine općine Čakovec vraćen joj je školske 1991./92. prvotni naziv Osnovna škola Hodošan. Te ratne godine, za slučaj teške eskalacije sukoba i razaranja, škola je tajno bila pripremljena za primanje svih bolesnika bolnice u Čakovcu. Na sreću, sve vrijeme Domovinskoga rata škola Škola nije imala ljudskih žrtava ni materijalnih šteta, a Međimurje je postalo prvi oslobođeni teritorij u Hrvatskoj.
Godine 1996. formiran je Dječji vrtić Hodošan u sklopu osnovne škole. Škola u Palinovcu osamdesetih godina temeljito je obnovljena. 1999. Dječji vrtić Hodošan postaje Vanjski odjel Dječjeg vrtića “Ftiček” u Donji Kraljevec.
Škola je od 1991. godine među samo 20 hrvatskih škola ušla u projekt eksperimentalnog programa tehničke kulture.
Školske 2002./03. godine u sva tri odjela ustrojen je (jedinstven u Međimurju) rad u jutarnjem terminu.
U siječnju 2004. dograđena je u gornjem holu matične škole nova informatička učionica. Škola prva računala nabavlja 1995. godine, prvu učionicu ravnatelj i roditelji dovoze iz Münchena 1999. godine, a u čekanju nove učionice koju je trebalo dodijeliti Ministarstvo Škola se snalazila posudbom i nabavom priručne opreme. Tek krajem 2003. godine škola zapošljava informatičara na nepuno radno vrijeme. Od početka 2007. godine Škola sama uvodi brze internetske veze pa više nema zapreka za razvoj poučavanja informatike.
Nova knjižnica formirana je 2003. godine na samom ulazu u školu i dnevno je bila na raspolaganju učenicima iako nije imala školskog knjižničara. Taj posao od 1991. do 2004. godine dragovoljno su obavljali ravnatelj i učiteljice hrvatskoga jezika. U ožujku 2005. škola je dobila pola radnog mjesta školskog knjižničara.
Također, tek početkom školske 2003./04. Škola zapošljava školskog pedagoga, ali samo na 12 sati ukupnog radnog vremena. Konačno, od rujna 2007. Škola ima puno radno vrijeme pedagoga, a od 1. travnja 2008. godine na tom radnom mjestu je pedagoginja Jelena Sobočan koja uz ravnatelja Ivana Barića i tajnicu Mariju Ivković čini čvrstu jezgru organizacijskog i pedagoškog tima Škole.
Tijekom iste 2003./04. godine uvedeno je rano učenje engleskog jezika u 1. razrede pa danas svi odjeli 1. – 8. razreda uče engleski jezik. Od školske 2005./06. s izbornim njemačkim jezikom započeli su 4. i 5. razredi, 2006./07. 6. razredi, a sljedećih godina uključuju se 7. i 8. razred. Nastavu izvode stručni učitelji.
Nažalost, i učenika je iz godine u godinu sve manje. Evo nekih konkretnih podataka: školske 1968.-69. godine je 583 učenika, 1973./74. je 461 učenik, 1983./84. je 422, a nagli pad broja učenika zabilježen je također devedesetih godina: 1993./94. imamo 367. učenika i 2003./04. godine 251 učenik. Tekuće školske godine razrede popunjava samo 216 učenika! Ipak, zadnjih godina broj učenika je donekle stabilan.
Škola je u nekoliko navrata izdavala školski list (više zbornik radova) pod nazivom “Naši dani”. Od svibnja 1995. izdaje “Školski kutak”. Ime su mu izabrali sami učenici. To je zahtijevan tehnički poduhvat kojeg bi u konačnici htjela imati svaka škola. Novinarska je kronika rada učitelja i učenika, dodiruje sve što se kreće u školi i oko škole te zapaža društvenu i materijalnu klimu u široj okolici. Urednik je ravnatelj škole Ivan Barić. Izdano je 8 tiskanih brojeva, a ostali (9. – 11. broj) u elektronskom obliku čekaju bolja vremena za tiskano izdanje.
Prekidom rada podružnica Crvenog križa u svim naseljima školskog područja javila se potreba osnutka Podmlatka Crvenog križa. Škola postaje i centar za županijska natjecanja mladeži Crvenoga križa.
Školske 2007./08. godine Hrvatski školski športski savez pokreće novi projekt: Univerzalnu športsku školu za učenike od 1. do 4. razreda. Svake godine u rad UŠŠ uključuju se nova dva razreda.
Za zdravlje učenika brine Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije. Posebnost škole je što je od svibnja do prosinca 2005. u školi prvo civilno služenje vojnog roka obavljao dr. Pavao Vlahek koji je dnevno brinuo o zdravstvenoj edukaciji i prevenciji bolesti. Nakon njega više ročnika pomaže školu u njenom radu pa i doktor Željko Maltarić.
Od rujna 2005. škola više ne treba dežurne učenike. Ulogu dežurnog i čuvanje ulaza u zgradu obavlja školski domar.
Tijekom 2005. riješeno je vlasništvo PŠ Palinovec. Vlasnik zgrade i zemljišta je OŠ Hodošan – PŠ Palinovec. U Hodošanu je riješeno pitanje zgrade i dvorane koja postaje vlasništvo Škole. Problem je što mjesne vlasti ne žele u vlasništvo dati već dogovoreni dio okoliša pa Škola ne može urediti okoliš prema svojim potrebama, ujedno ljepše i funkcionalnije. Stara škola iz 1903. godine ostaje vlasništvo lokalne samouprave, tj. od 1993. Općine Donji Kraljevec. Slijedi nesretna epizoda u kojoj su zgrada i dvorište više puta prodavani. Započela je i naglo prekinuta njena obnova pa danas pred novu prodaju izgleda zaista tužno zapuštena. U siječnju 2010. godine Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Varaždinu stavlja staru školu pod preventivnu zaštitu do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra. Dobro, ali daleko, daleko prekasno za vraćanje u prvobitno stanje!
Godine 2008. zamijenjen je pokrov (crijep), letve, žljebovi i gromobrani na PŠ Palinovec, a 2009. na matičnoj školi Hodošan zamijenjen je pokrov (uklonjene azbestne ploče i ugrađen lim), dograđene krovne plohe sa sjeverne strane, zamijenjen dio stolarije na sjevernoj strani, ugrađene prve klime, zamijenjen pokrov i izolacija iznad svlačionica dvorane, žljebovi i gromobrani na cijeloj zgradi.
Popis svih zaposlenih i učenika kao i sve aktivnosti škole ažurno se bilježe na web adresi: www.skola-hodosan.hr. Ravnatelj škole osim ove stranice od 9. travnja 2006. volonterski ažurira stranicu župe Sveti Juraj u Trnju koja je u stvari zaslužna za početak organiziranog školstva na ovom području (adresa za zainteresirane je www.zupa-sveti-juraj.hr.), a od 11. svibnja 2009. godine i prijatelja Škole i suradnika u humanitarnim akcijama Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec (adresa za zainteresirane je www.crveni-kriz-cakovec.hr).
Danas je Osnovna škola Hodošan i njeni pripadajući područni odjeli sređena školska cjelina, sa stručnim učiteljima i jasnim ciljevima. Najveće uspjehe bilježi u humanitarnim akcijama i zaštiti okoliša, a nakon četverogodišnjeg rada u jednoj smjeni postavljen je novi cilj: cjelodnevni boravak u pravom smislu te riječi. Tome je trebao pogodovati natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o uvođenje eksperimentalnog programa produženog boravka i to za 40 hrvatskih osnovnih škola. Međutim, iako je OŠ Hodošan u svemu „dobila“ taj program, Ministarstvo rješenje natječaja nije donijelo do kraja nastavne 2006./07. školske godine. Zbog toga od financiranja projekta odustala je i lokalna samouprava.
Prostrani unutarnji i veliki vanjski zeleni prostori Osnovnoj školi Hodošan daju časni epitet “vrta”, a učenici u njoj još uvijek “najljepše cvijeće”.
Upravitelji, direktori i ravnatelji Osnovne škole Hodošan u novijoj povijesti, prema sačuvanim glavnim i matičnim knjigama:
Sveti Juraj u Trnju – upravitelji: Alojzije Vrhovnik (1919.-1926.), Ljubomir Vranko (1926.-1930.), Josip Hefinger (1930.-1941.), slijede mađarski upravitelji i učitelji (1941.-1945.), Mihovil Keretić (1945.-48), Terezija Žugec (1948.-53.), Đuro Hoblaj (1953.-54.), Josip Pacadi (1954.-55.), Vlado Jarak (1955.-57.) i Milka Strahija (1957.-59.). Nadalje je škola u sastavu OŠ Hodošan.
Palinovec – upravitelji: Ljerka Bregović (1945./46), Ivo Heržanov (1946./47.), Tihomir Rajić (1947./48.), Zorka Kovačić (1948.-1950.), Stjepan Jakopović (1950./51.), Franjo Meštrović (1951.-53.), Zvonimir Stipetić (1953.-56.), Franjo Meštrić (1956.-59.). Nadalje je škola u sastavu OŠ Hodošan.
Hodošan – upravitelji: Ivan Štimec (1945.-46.), Marija Milniković (1946.-48.), Marijan Mužjak (1948.-52.), Matilda Mužjak (1952.-54.), Đuro Kovač (1954.-55.), Jelica Bedenik (1955.-57.);
Hodošan – direktori: Dragutin Vinković (1957.-64. upravitelj i direktor), Mirko Šimunić (1964.-68.), Dragutin Blagus (1968.-71.), Stjepan Fileš (1971.-78.), Dragutin Šimunić (1978.-90.);
Hodošan – ravnatelji: Ivan Barić (1990.- najnoviji mandat traje do 15. prosinca 2019.)
Konačna napomena pisca:
Ovo je samo skica – provjerenu i detaljnu povijest Osnovne škole Hodošan treba sastaviti i objaviti.
