Pred nama je
najveći kršćanski blagdan Uskrs. Možda bi smo mogli svi skupa
zahvaliti dragome Bogu što ćemo ga opet radosna srca slaviti,
okupljati se po našim crkvama, upaliti svijeću uskrsnicu za našim
obiteljskim stolom, svi skupa zapjevati naše stare međimurske
uskrsne popijevke. Možda će netko od nas reći da Uskrs ne daje
takovo raspoloženje kao Božić, ali otvoreni Kristov grob i njegova
slava potiče nas da ćemo i mi s njime uskrsnuti na život vječni.
Mnogo puta smo
se upitali kako najbolje proslaviti uskrsne blagdane, možda smo
pravili i velike planove pa su nam se izjalovili, kako približiti
Isusa svakom ljudskom srcu, pogotovo onome koje se udaljilo od
njega. Nažalost mnogi od nas će samo izvana slaviti Uskrs, možda
dobrim ručkom, vanjskim paradama, tri dana i noći bdjeti na
vuzmenkama, a ono najvažnije, doživjeti Isusa u svojoj župnoj crkvi
nećemo ostvariti tjelesno već ćemo pustiti drugima neka se mole za
mene ili sebe. Hvala Bogu za one koji će svojim srcem i tijelom ovih
dana slaviti uskrsnuloga Gospodina. Zato taj Isus želi ući u svako
ljudsko srce i u njemu se nastaniti. Otvorite vrata svoga srca. Mi
kršćani želimo ovog Uskrsa moliti za sve i svakoga.
Molimo najprije
i zahvaljujemo dragome Bogu za našu domovinu Hrvatsku. Ona je prošla
svoj trnovit križni put, vapila poput jeruzalemskih žena koje se
spominju u molitvi Križnog puta da nam netko pomogne, da nestane
rata, da zavlada mir, da se onaj mladi otac, mladić, žena, djevojka,
brat, sestra vrate živi i zdravi iz rata, da se utješi ona žena ili
majka koja je izgubila najveće blago: sina ili muža, brata, sestru,
prijatelja, znanca. Uskrsni Isuse daj da vlada mir u našoj domovini.
Molimo i za one
koji vode našu domovinu na državnoj razini, županijskoj, općinskoj i
mjesnoj. Neka budu svjetlo koje će svijetliti među ljudima bez
obzira da li je pred njima bogati ili siromašni čovjek, očuvana i
mirisna ruka ili ruka puna radničkih žuljeva. Neka ih ne razdvaja
politika, već neka ih spaja ljubav prema svakom čovjeku. Neka budu
Šimuni Cirenci koji će nama pomoći nositi križa kao što je on Isusu
pomogao. Uskrsni Isuse podaj snage, mudrosti onima koji nas vode.
Molimo ovog
Uskrsa za našu dječicu. Isus je volio djecu i mnogo nam je puta
govorio da budemo kao djeca. Kako su sretni roditelji kada vide
svoju djecu kako rastu, napreduju u spoznaji dobra i zla, još više
kada dožive njihovu zahvalnost. Kako je lijepo kada sin ili kćerka
do smrti svojih roditelja njih zovu: oče ili majko, a ne stara i
stari. Kako je lijepo kada dijete pravi pisanicu a otac i majka ga
gledaju. Kako je lijepo kada vlada sloga, mir, ljubav, poštenje,
kada vlada Isus Krist. Isuse koji si uskrsnuo čuvaj našu djecu da ne
krenu na loš put.
Molimo i za
naše roditelje. Svaki roditelj je najsretniji kada svom djetetu može
pružiti svoju ljubav. Zahvaljujemo dragom Bogu za onu djecu čiju su
roditelji na pošten način bogatiji i mogu im više pružiti, ali se
moramo sjetiti i onih koji cijele dane i noći rade, svetkom i
petkom, da bi barem ono osnovno svome djetetu pružili. Nije važno da
li je pisanica, uskrsno jaje, napravljeno od zlata ili obične boje,
već je najvažnije da je napravljeno kod toplog očinskog i majčinskog
srca.
Molimo i za
onog čovjeka koji nije u bračnom životu ili se posvetio svećeništvu
ili redovništvu, onog čovjeka koji u samoći vidi smisao svog života
ili kao svećenik služi ljudima u župnim zajednicama. U našim župama
koliko ima starih dečki i cura kojima je možda potreban neki znak,
dobra volja, ili jednostavno oni takovi žele biti. Ne smijemo nikoga
osuđivati, već za svakoga moliti.
Molimo za
starce i starice. Koliko puta znamo čuti ono: zašto oni moraju
živjeti a toliki mladi odlaze sa ovoga svijeta. Starost je teška ali
svaka izmoljena krunica na staračkim rukama jest snaga mladosti za
sve potrebe koje uskrsnuli Isus nama daje.
Molimo i za
bolesnike na duši i tijelu, stare i mlade. Mi zdravi kako ćemo
radosno ići u našu crkvu, veseliti se tom velikom blagdanu, pjevati
pjesme, a možete si zamisliti onog bolesnika u krevetu koji čeka
mene i tebe da ga posjetiš, dobro srce da ga ohrabriš, zvuk zvona
koji će dopirati do njihovog kreveta. Možete si zamisliti onog
bolesnika u bolnici koji će ispustiti suzu kad ga posjetimo i
stisnemo mu ruku. Zamislite si čovjeka koji je sam i nikog nema da
mu barem netko za Uskrs dođe i čestita. Koliko je kuća praznih ili u
njima živi samo starac ili starica.
Da li ćemo biti
svi kod obiteljskog stola ili ćemo koga zaboraviti, natjerati u kut?
Da li ćemo se sjetiti i onih naših dragih koji su s nama slavili
prošle godine Uskrs a Bog ih je pozvao k sebi? Da li smo sretni jer
će se naši vratiti iz tuđine i s nama slaviti Uskrs? Da li smo
sretni jer nas Bog voli? Da li će doći pravda na svijet?
I na kraju
zahvalan sam što mi je omogućeno da se sa par skromnih misli i
želja obratim svima Vama, da Vam čestitam, da Vas pozovem da ovog
Uskrsa budete radosni, nikoga ne zaboravite, te da se jednog dana
pronađemo u vječnosti.
Darko Kelemenić,
župnik župe Sveti Juraj u Trnju.