Sastavci učenika školske 2011./12. godine

Pripremamo se za sate lektire

 

Za sat lektire potrebno je dobro se pripremiti.

Sve započinje odlaskom u knjižnicu. Nakon što se dobro prouče korice knjige koju moramo pročitati, potrebno je upoznati se s književnikom koji je knjigu napisao. Tada kraj nas već mora biti i dnevnik čitanja u koji ćemo, osim pisca i naslova knjige, napisati i kratku bilješku o piscu – nešto što ćemo pokušati upamtiti. Potom zapisujemo datum jer počinjemo s ozbiljnim vođenjem našeg dnevnika. Nekoliko dana istinski uživamo u čitanju knjige i pisanju dnevnika čitanja. Pišemo svoja razmišljanja o postupcima likova, crtamo likove, događaje,… pokušavamo si pribilježiti sve što bi nam moglo biti korisno kada jednom knjigu odložimo,a o njoj još dosta toga moramo znati. Sretnici koji izrađuju plakat sada već pripremaju grickalice i sokove za druženje s onim prijateljem iz razreda koji je dobio isti zadatak. Učenici koji izrađuju Powerpoint prezentaciju već su uz svoje računalo. Ako su vrijedni, stigli su do pisanja izvora (literature) kojom su se služili u stvaranju prezentacije. Najviše se zabavljaju oni koji trebaju pisati dramatizaciju ulomka iz pročitanog djela. Nakon mnoštva ideja odabire se ulomak koji će se adaptirati. Izrađuju se rekviziti, kostimi, osmišljava se scenografija, uvježbavaju se dijalozi. Svečani trenutak je na samom satu lektire. Tada svatko može pokazati koliko se trudio tijekom mjeseca i za svoj trud dobiti nagradu – dobru ocjenu.

Kako je to izgledalo na satima lektire u drugom polugodištu, pogledajte!

Pročitajte i dramatizaciju Straha u Ulici lipa. Oduševit će vas!

Imamo i nekoliko fotkica...

 

Prema romanu Milivoja Matošeca dramatizaciju napisao Luka Fajić, učenik 5. a razreda.

Strah u Ulici lipa

(dramatizacija ulomka romana Milivoja Matošeca )

Uloge:

Veliki Tom (Stiven Sabol)

Mungos (Filip Baranašić)

Prodavač (Dominik Drk)

Tugoljub Prvi (Karlo Zrna)

 

(Mungos je ožednio i otišao po vodu, usput je ukrao novac, dolazi u dućan, kupuje stvari koje su mu potrebne i započne razgovor s prodavačem)

Prodavač:  Putuješ li na more?
Mungos:  Ne, ne putujem na more.

Prodavač:  Čudno, ove dane ljudi idu na more i kupuju brda hrane. Ideš li možda u planine?

Mungos: Ne, ne idem u planine.

Prodavač: (zbunjeno) Čudno, baš čudno.

Prodavač:  Znam! Ideš li možda u Grčku?

Mungos:  Da, idem u Grčku .

Prodavač: Tamo je predivno.

Mungos:  Bili ste tamo?

Prodavač: Ne, ali znam da je tamo prelijepo. Nisi ponio nikakvu torbu?

( Mungos odmahne glavom )

Prodavač: Dobro, stavit ću ti sve u jednu vrećicu, samo vrećica do Grčke ne će izdržati.

Mungos (osmjehne se): Znam.

 

(Mungos polako i pažljivo ulazi u podrum, stade i uzme šibice, zapali jednu i vidi kako se ležaj njiše. Vatra na šibici dođe mu do prstiju i Mungos zaviknu)

Tugoljub Prvi: Hi hi hi! Jesi li se opržio? Sad puši, puši.

(Tugoljub ustane i čuju se koraci)

Mungos: Gdje si?

Tugoljub Prvi: Hi, hi, hi, sad ne možeš pobjeći ni da želiš.

(Mungos opipa gdje se nalazi revolver i stavi ga u džep, uzme još jednu šibicu i zapali je pa upali svijeću, uzme revolver i uperi ga prema Tugoljubu Prvom)

Mungos: Ne miči se!

(Tugoljub dolazi sve bliže)

Mungos: Pucat ću!

Tugoljub Prvi: Hi, hi, hi, ovaj revolver ne će pucat ni ako ga na koljenima moliš!

(Tugoljub se približi)

Tugoljub Prvi: Hi, hi, hi! Baš smo se lijepo poigrali, a sada je vrijeme da se upoznamo.  Zdravo, ja sam Tugoljub Prvi.

(Tugoljub uze revolver Mungosu)

Tugoljub Prvi: Smeće. Imao sam i ja takvih revolvera.

(Mungos i Tugoljub se rukuju)

Tugoljub Prvi: Kako ti je ime?

Mungos: Mungos. Nevada.

Tugoljub Prvi: Sjedi na taj pokrivač. Ja ću na svoj kaput. Najradije sjedim na    

                         vlastitom kaputu.

(Mungos se nasmiješi)

Mungos: A čime se vi bavite?

Tugoljub Prvi: Otkad  sjedim na svom kaputu ne radim ništa.Živim u staračkom   

                        domu. Tamo je sve dosadno pa ja pobjegnem.

Mungos: Kamo pobjegnete?

Tugoljub Prvi: Ovdje. (pokaže Alkibijadov podrum. Tugoljub Prvi  pogleda sve Mungosove stvari)

Tugoljub Prvi: Je li sav ovaj cirkus tvoj?

Mungos: Sve je moje, a i nema baš mnogo.

Tugoljub Prvi:  Nema mnogo? ! Tko si ti?  Princ iz bajke?  Ili Vitez Žutog  

                          ždrala?

Mungos: Nisam.

Tugoljub Prvi: Zašto si se tako bogato opremio?

Mungos: Ponio sam samo najnužnije.

Tugoljub Prvi: Hi, hi, hi, samo najnužnije? Ti se ne bi usudio sjesti na vlastiti

                         kaput.

Mungos: Usudio bih se.

Tugoljub Prvi: A zašto si došao ovamo?

Mungos: Ne ću vam reći!

Tugoljub Prvi: Hi, hi, hi! Tebi na nosu piše: Ostavite me, imam tajnu. Mene ne

    zanima zašto si tu i kad bi me zanimalo sam bih se dosjetio.

Mungos: Kako biste se dosjetili?

Tugoljub Prvi: To je vrlo jednostavno. A znaš li zašto je vrlo jednostavno?

Mungos: Ne.

Tugoljub Prvi: Ima sto razloga da dječak pobjegne od kojih 97 ne dolazi u obzir.

                         Znači ostaju samo tri. Mogu ih i reći.

Mungos:  Ne! Ne želim. Bit ćemo prijatelji ako ne kažete.

Tugoljub Prvi: Prijatelji? Tko je rekao da ja želim tvoje prijateljstvo?

Mungos: Nitko

Tugoljub Prvi: A, ipak si pogodio  što želim.

Mungos: Dobro što su se dva samotna vuka sprijateljila.

Tugoljub Prvi: Hi,hi, hi! Kako samotna ako smo sada skupa?

Mungos: Imate pravo.

Tugoljub Prvi: Jaooo, što sam gladan! Imaš li hrane?

Mungos:  Imam. U onim vrećicama što sam ih donio.

Tugoljub Prvi: Pun omot hrane, a on šuti!

(Mungos donese hranu)

Tugoljub Prvi: Koliko bogatstvo! Dovoljno za večeru!

Mungos: Za večeru!? Ta je hrana za cijeli tjedan!

Tugoljub Prvi: Hrana se ne kupuje za više dana!

Mungos: Ali mi to sve ne možemo pojesti.

Tugoljub Prvi: Ja bih to sve mogao sam pojesti!

 

(počnu jesti, nakon što su sve pojeli odu na spavanje, Mungos je spavao, a starac upali svijeću)

Tugoljub Prvi: Mungose… (prostenje tiho) Mungose…

Mungos: Što je djede Tugoljube?!

Tugoljub Prvi: Vodeeee!!

(Mungos uzme vodu i dade je starcu)

Tugoljub Prvi: Poznaješ li Velikog Toma?

Mungos: Ne!

Tugoljub Prvi: Pođi niz ulicu. Posljednja kuća s desne strane .

(Mungos je trčao, trčao  i došao do kuće Velikog Toma, dugo drži prst na zvonu i Veliki Tom se pojavi)

Mungos: Jeste li vi Veliki Tom?

Veliki Tom: Da, što me trebaš?

Mungos: Djedu Tugoljubu je pozlilo.On se nalazi u Alkibijadovom podrumu!

Veliki Tom: Idi ja ću doći!

 

(Mungos trči natrag do Alkibijadovog podruma, dođe u podrum i primi smežurane Tugoljubove ruke, dolazi  Veliki Tom i počne prisluškivati Tugoljubove otkucaje srca)

Veliki Tom: Dragi moj Tugoljube, opet si pobjegao!

Mungos: Hoćete li ga spasiti?

Veliki Tom: Sigurno, ko zna možda nas i on prisluškuje.

Tugoljub Prvi: Prisluškujem, ali ne baš cijelo vrijeme.

Veliki Tom:  Šuti!

Tugoljub Prvi: Otkad je meni za brbljanje potrebna dozvola?

Veliki Tom: Ozbiljno ti kažem,  zato umukni!

(stanje s Tugoljubom se poboljšavalo)

Veliki Tom: Donesi mi ono što se u kutu crni.

Mungos: To je revolver. Neispravan je.

Veliki Tom: Svejedno, donesi ga!

(Mungos ga donese Velikom Tomu)

Veliki Tom: Jeftino si se izvukao, ali ne bi više trebao bježati iz staračkog doma!

Tugoljub Prvi: Je li? Hi, hi, hi! Zar ti misliš da je bijeg štetio mom srcu? Varaš  

                         se. Oni dosadni starci su krivi!   Ništa od toga.

Veliki Tom: Od čega?

Tugoljub Prvi:  Kao da ne znam što ti se vrti po glavi! Moramo Tugoljuba poslati u bolnicu!

Veliki Tom (nasmije se): Imaš pravo. Samo,  i ja imam pravo. Ne mogu te

                                       ostaviti tu u podrumu.

Tugoljub Prvi: Zar ja nisam zdrav?

Veliki Tom:  Nije taj podrum za tebe ni ako si zdrav!

Mungos:  Ja ću se o njemu brinuti!

Veliki Tom: Koliko si već bolesnika njegovao?

Tugoljub Prvi: Hi,hi, hi! Barem stotinu.

Veliki Tom: Ne pitam tebe!

Tugoljub Prvi: Baš me briga! Ovaj momak zna što govori. Zove me djedom. I,

                         vjeruj mi, u njega se možeš pouzdati!

Veliki Tom: Ja čak i ne sumnjam. Zvonio je da se cijela kuća tresla! Reci

                    dječače koliko si bolesnika njegovao?

Mungos:  Nijednoga!

Tugoljub Prvi: Ha! Oduzeo ti je veselje da ga uhvatiš u laži!

Veliki Tom: Šta se više podruguješ, bliže si bolnici.

Tugoljub Prvi: To nije pošteno!

(Veliki Tom gleda revolver )

Veliki Tom: Tvoj?

Tugoljub Prvi: Moj!

Veliki Tom: Otkad nosiš oružje?

Tugoljub Prvi: Star sam i podjetinjao sam!

Mungos: Doktore Tome, revolver je moj!

Veliki Tom:  Kao da nisam znao!

Tugoljub Prvi: Nisi smio priznati! Nikada ne smiješ liječniku priznati tajnu! Oni

               koriste iskrenost na tvoju štetu!

Veliki Tom: Tugoljube Prvi, tvoje uvrede prevršile su svaku mjeru! Ideš u

                     bolnicu!

Tugoljub Prvi: Stavite me u bolnicu, svejedno ću pobjeći!

Veliki Tom:  Dobro, onda te pozivam k sebi u goste! Prihvaćaš li?

Tugoljub:  Prihvaćam!

Veliki Tom: 'Ajde, dječače, uzmi stvari i petrolejku i idemo!

(Mungos uzme  sve stvari i kreću do kuće Velikog Toma)

(Kraj)