Projekt građanin učenika PŠ Palinovec
Igračke i igre djedova i baka - 2. sezona 2016./17.
Novije je uvijek na vrhu stranice
|
Ovdje je i 1. sezona |
||||||||||||||||||||||||||||
|
Projekt ulazi u zonu organiziranih školskih natjecanja - sustava natjecanja po Pravilniku o natjecanjima Agencije za odgoj i obrazovanje |
||||||||||||||||||||||||||||
|
IZVJEŠTAJ O DRŽAVNOJ SMOTRI PROJEKATA ZA GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE Prošle školske godine počeli smo provoditi projekt za građanski odgoj i obrazovanje pod nazivom ,,Igre i igračke naših predaka'' s 4.p razredom. Naša učiteljica Sanja Rašan vodila nas je i pomagala nam u projektu. Bilo nam je jako zanimljivo i puno smo naučili. Ove školske godine, mi učenici 2.p razreda uključili smo u projekt prvašiće. I oni su se jako zainteresirali i na projektu marljivo radili. Odredili smo četiri prezentatora i napravili četiri plakata. Svaki prezentator prezentirao je jednu etapu projekta koju smo prikazali na plakatu. Prezentatori: Leon Ignac 1.p, Mija Horvat 1.p, Valentino Ignac 2.p i Nina Horat 2.p prezentirali su projekt na Županijskoj smotri projekata u Čakovcu u ponedjeljak 3. travnja 2017. Jako smo se obradovali i ponosili kad nam je učiteljica rekla da smo pozvani na državnu Smotru. U subotu 20. svibnja 2017. godine ekipa građanskog odgoja iz 1. i 2.p razreda s učiteljicom Sanjom Rašan išla je na državnu Smotru projekata iz Građanskog odgoja i obrazovanja u Zagreb. Krenuli smo autobusom iz Čakovca za Zagreb u 6,15 sati. U Gornjogradskoj gimnaziji bili smo na otvorenju Smotre i kratkoj priredbi. U OŠ Tituša Brezovačkog prezentirali smo svoj projekt pred komisijom. Imali smo tremu, ali nas je učiteljica umirila i ohrabrila. Odlično smo obavili svoj posao. Članovi komisije su nas jako pohvalili. Rekli su da im se svidio naš projekt. Divili su nam se kako smo mi tako mali napravili i prezentirali tako veliki projekt. Morali smo im pokazati igru ,,Išla majka s kolodvora''. Savjetovali su nam da i dalje nastavimo raditi na njemu, ali da radimo i druge projekte. Obećali smo da hoćemo. Osjećali smo se sretno, veselo i ponosno do neba! Svaki od nas dobio je pohvalnicu. Sve nas je to još više motiviralo za rad. Vratili smo se oko 18 sati. Radom na projektu puno smo toga naučili i razvijali govorne sposobnosti. Nekadašnjim igrama naših predaka razvijali smo spretnost, okretnost, brzinu, preciznost i dr. Odlučili smo da ćemo svoja znanja i iskustva i dalje prenositi drugima te tako čuvati našu dječju kulturnu baštinu. Ali provodit ćemo i druge projekte. Nina Horvat, 2.p
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
Ekipa je prezentirala rad na 6. županijskoj/ 4.međužupanijsoj smotri projekata iz područja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole Međimurske županije – Projekt građanin u III. OŠ Čakovec
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
Prijava na Šestu županijsku / 4.međužupanijsku smotru projekata iz područja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole Međimurske županije – Projekt građanin |
||||||||||||||||||||||||||||
|
Tematsko područje Kulturološko – razvoj osobnog, zavičajnog identiteta kao dio hrvatskog domovinskog identiteta Očuvanje dječje kulturne baštine Cilj projekta Istražiti kakve su igračke imali i koje su se igre igrali naši stariji predci. Sačuvati stare igre i igračke od zaborava. Upoznati, čuvati i prenositi kulturnu baštinu te nacionalni kulturni identitet na neposredan i djeci primjeren način. Omogućiti djetetu učenje o kulturi kojoj pripada, njegovanje običaja i sudjelovanje u kulturnim zbivanjima u lokalnoj zajednici. Osvijestiti osjećaj odgovornosti prema baštini svog zavičaja koju treba prenositi budućim naraštajima. Razvijati osobni i kulturni identitet. Razvijati i poticati ljubav prema svom zavičaju. Škola Osnovna škola Hodošan, Hodošan, Braće Radić 2 A E – adresa: osh@os-hodosan.skole.hr Područna škola Palinovec, Palinovec 224, 40320 Donji Kraljevec, 040 673 022 Voditeljica
Sanja Rašan, učiteljica razredne nastave, mentor
Učenici Projekt su osmislili i započeli s radom učenici kombiniranog razrednog odjela 1. i 4. razreda PŠ Palinovec školske godine 2015.- 2016. 4.p: Mateo Čanadi, Antonio Jeđud, Damijan Krnjak, Jasmin Mihocek, Mateo Oršoš i David Sabol Rad na projektu ove školske godine 2016. – 2017. nastavili su učenici prošlogodišnjeg 1.p razreda, a sadašnji 2.p i učenici ovogodišnjeg 1.p razreda. 2.p: Nina Horvat, Valentino Ignac, Matija Levačić, Biserka Oršoš, Ivan Sabol i Marko Tomašek 1.p: Ivan Brumen, Mija Horvat, Leon Ignac, Marijana Ignac, Monika Ignac i Severina Oršoš Učenici koji će predstavljati projekt na smotri: Leon Ignac (1.p), Mija Horvat (1.p), Valentino Ignac (2.p) i Nina Horvat (2.p)
Opis Izbor i istraživanje problema Na satu razrednika 03. studenog 2015. godine razgovarali smo koje igračke imamo i koje igre najviše igramo. Uočili smo da svi imamo puno igračaka. Djevojčice se igraju najviše s lutkama, a dječaci s autićima i figuricama superheroja te da puno vremena provodimo za kompjuterom, playstationom, televizorom i na mobitelu, a malo vremena u igrama na svježem zraku, kao što su: nogomet, graničari, trčanje, skakanje, vožnja bicikla, rolanje i sl. A stalno slušamo da to nije dobro za naše zdravlje. Učiteljica nas je pitala, znamo li kakve su igračke imali i koje su se igre igrali naši roditelji. Pričali su nam da su imali slične igračke kao mi, osim kompjutera, mobitela i playstationa te da su se puno više igrali na svježem zraku. Kad nam je učiteljica postavila isto pitanje, ali za naše djedove i bake, pradjedove i prabake pa čak i još daljnje pretke, iznenadili smo se da ništa o tome ne znamo. Razmišljali smo i razgovarali o tome. Učiteljica nam je rekla da tada nije bilo puno materijala od čega se izrađuju današnje igračke, kao što su plastika, guma, baterije i dr. Ljudi su tada bili siromašni i nisu mogli svojoj djeci kupiti igračke. Osim toga tada su djeca morala jako puno raditi pa nisu niti imala baš vremena za igru. To nas je još više zbunilo. Shvatili smo da ne znamo kakve su igračke imali naši daljnji predci, jesu li ih uopće imali i koje su se igre igrali, ako su se igrali. Zaključili smo da je našim predcima sigurno bilo jako dosadno i ružno u djetinjstvu jer nisu imali sve što imamo mi, a pogotovo televizore, kompjutere, mobitele i moderne igračke. S olakšanjem smo rekli: ,,Sva sreća što se nismo u ono vrijeme rodili.'' Međutim sve nam to nije dalo mira. Razmišljali smo: ,,Zar stvarno nisu imali igračke i nisu se igrali? Užas! Morali su se igrati pa bili su djeca!'' Pitali smo o tome roditelje i iznenadili se da niti oni baš ne znaju puno. Odlučili smo sve istražiti i saznati: jesu li naši daljnji predci imali igračaka, ako su ih imali kakve su bile, od čega su bile napravljene, tko ih je napravio i gdje su ih kupovali, koje su igre igrali itd. Postali smo mali istraživači i počeli provoditi projekt za građanski odgoj i obrazovanje pod nazivom ,,Igračke i igre naših predaka''. Učiteljica nam je rekla da ćemo na taj način puno toga naučiti i očuvati našu dječju kulturnu baštinu od zaborava. Moguća rješenja problema Zajednički smo određivali moguća rješenja problema olujom ideja. Svaki učenik dao je svoju ideju, učiteljica ih je zapisivala na ploču, ponovno smo ih pročitali i o njima raspravljali. Uočili smo ova moguća rješenja problema:
Razgovarat ćemo s roditeljima, ravnateljem Ivanom Barićem i
pedagoginjom dozvoljavaju li da provodimo projekt i možemo li
računati na njihovu pom Istraživat ćemo: u našem selu Palinovcu, u Domu za starije i nemoćne osobe u Hodošanu, u Muzeju Međimurja Čakovec, u školskoj knjižnici i u Knjižnici ,,Nikola Zrinski“ Čakovec, u časopisima, novinama i raznim knjigama i na internetu. Učit ćemo od kazivača i kazivačica. Razgovarat ćemo tj. intervjuirati starije ljude iz susjednih sela, da istražimo jesu li imali iste igračke i jesu li se igrali iste igre kao i stariji iz Palinovca i kako su ih zvali. Razgovarat ćemo s profesorom tjelesne i zdravstvene kulture iz naše škole Tomislavom Horvatom, zna li te igre i jesu li one dobre ili štetne za dječje zdravlje. Anketirat ćemo sve učenike, učitelje i ostale djelatnike naše škole, znaju li uopće što znače nazivi starih igara i igrački, poznaju li neke stare igre i jesu li ih možda igrali.
Najbolji pristup rješenju problema Navedene ideje detaljno smo razradili i napravili plan kako i kada ćemo tijekom školske godine provoditi sve što smo planirali. Odlučili smo da ćemo projekt provoditi na satovima: - razrednika: dogovarat ćemo se o daljnjem radu na projektu i razgovarati što smo sve radili - tjelesne i zdravstvene kulture: učit ćemo stare igre od kazivača i samostalno ih vježbati - likovne kulture: izrađivat ćemo stare igračke od drveta, platna, komušine, plakate i sl. - glazbene kulture: učiti i vježbati stare dječje pjesme, plesne igre i brojalice - hrvatskog jezika: učit ćemo pjesmice i brojalice na kajkavskom narječju, razvijati jezično izražavanje kod prezentacije projekta - prirode i društva: učit ćemo o našem zavičaju i kulturnoj baštini našeg zavičaj - matematike: brojit ćemo i zbrajati bodove dobivene u igrama, mjerit ćemo duljine štapovima, primjenjivat ćemo mjerne jedinice za novac kod igre činkanje i sl. - dodatne nastave hrvatskog jezika: pisat ćemo izvještaje o radu na projektu, opisivati igračke i igre, uvježbavati prezentaciju projekta - izvannastavnih aktivnosti ,,Mješovite družine 7'': uvježbavat ćemo pjesme, plesove i brojalice Osim toga projekt ćemo provoditi izvan nastave, kad ćemo istraživati u muzeju, gradskoj knjižnici, u Domu za starije i nemoćne te kod prezentacija projekta. Usput smo dobivali još ideja, koje smo uklopili u svoj projekt. Tako je od malog i kratkog projekta nastao veliki i dugogodišnji. Želja nam je da se našem projektu priključi što više učenika, mladih i starijih jer ćemo tako naučiti što više, naučeno prenositi jedni drugima i samo na taj način očuvati našu dječju kulturnu baštinu od zaborava. Plan djelovanja
Za istraživanje u selu zajednički smo osmislili anketu za starije osobe. Pitanja je učiteljica napisala na laptopu i isprintala nam. Svaki od nas preko vikenda morao je anketirati četiri osobe starije od 60 godina. Čitanjem ankete već smo saznali nazive nekih igračaka koje su imali i igri koje su se igrali. Međutim, svi ti nazivi bili su nam nepoznati. Saznali smo da su im igračke bile stvari iz prirode i da su ih izrađivali sami ili njihovi roditelji. Igrali su se najčešće na paši dok su pazili krave. U anketi gospođa Štefanija Sabol i gospodin Vladimir Habuš pristali su da nam budu kazivači, što nas je jako obradovalo. Pozvali smo ih u goste svakoga posebno. Uživali smo slušajući priče iz njihovog djetinjstva i naučili jako puno o igračkama i igrama naših predaka. Gospodin Habuš napravio nam je dosta igračaka i pokazao nam kako se s njima igralo. Osim njih u goste smo pozvali i gospođu Mariju Vuk, umirovljenu profesoricu geografije, koja je zapisala nekadašnje igre o kojima joj je govorila mama. Gospođa Nadica Krznar naučila nas je kako joj je mama izrađivala krpene lutke i to bez šivanja. Učiteljica nas je naučila izrađivati lutke od komušine. Uživali smo u svim tim aktivnostima i još se više zainteresirali za rad na projektu. Zanimalo nas je koje su se igre igrali i koje su igračke imali u drugim selima u Međimurju. Posjetili smo Dom za starije i nemoćne u Hodošanu jer su tamo starije osobe iz raznih međimurskih mjesta. Saznali smo da su se svugdje igrali iste igre i imali iste igračke samo su ih drugačije zvali. Korisnici doma jako su se obradovali našem posjetu jer su se sjetili svojeg djetinjstva, a mi smo uživali u njihovim pričama. Istraživali smo i u Muzeju Međimurja Čakovec u kojem smo vidjeli neke druge stare dječje igračke, zipke, hodalice, odjeću, obuću i školski pribor. Također smo saznali da su djeca iz bogatih obitelji imala puno ljepše i detaljno izrađene i ukrašene igračke, za razliku od siromašne djece, koja su se igrala štapovima, kamenčićima, gumbima i sl. U našoj školskoj knjižnici nismo našli niti jednu knjigu o nekadašnjim dječjim igračkama i igrama. U gradskoj Knjižnici „Nikola Zrinski“ Čakovec ima dosta knjiga o narodnim međimurskim običajima, plesovima i pjesmama, a niti jedna knjiga o dječjim igrama. Samo smo u knjizi ,,Deda ti to zmišljaš '' našli nekoliko stranica o dječjim igrama iz Kotoribe. To nas je potaknulo da i mi napišemo barem malu knjižicu u kojoj ćemo opisati nekadašnje igre i igračke Međimurja, barem našeg sela i okolice. Na internetu smo našli da su sličan projekt pred nekoliko godina provodili učenici iz OŠ Legrad pod nazivom ,,Škrinja zaboravljenih igara'' s voditeljicom Tamarom Marcinjaš. Učiteljica nam je dala knjigu Slavice Moslavac „Urodila žuta dunja“ u kojoj su opisane narodne dječje igre Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine. Čitajući te knjige shvatili smo da su se i u tim krajevima igrale iste igre, ali s drugačijim nazivima. Slične projekte provodio je Dječji vrtić Prelog u suradnji s Gradskom knjižnicom Prelog te učenici predmetne nastave OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica, koje smo našli na internetu. Igre su iste kao kod nas samo su opet nazivi drugačiji. Nažalost u časopisima i novinama nismo našli niti jedan članak o nekadašnjim igračkama i igrama.
Anketirali smo sve učenike naše škole, učitelje, ravnatelja,
pedagoginju i tehničko osoblje jesu li ikad čuli za neke navedene
igre, znaju li pravila, jesu li ih igrali. Od navedenih deset igara
većina učenika i mlađih učitelja čuli su samo za školicu i nju
jedino znaju igrati. Dok su stariji učitelji poznali više igara.
Time smo dokazali da su nažalost te zanimljive nekadašnje igre već
zaboravljene. To nas je još više potaknulo na rad. Želja nam je da
svoja znanja prenesemo drugima, ali i da ih zainteresiramo da se
igraju te igre i svoje znanje i vještine šire dalje. Samo na taj
način spasit ćemo ih od zaborava. Planiramo snimiti radio emisiju o našem projektu i tako djelovati na širu javnost. Puno starih igara nisu samo dječje igre, nego čak i prave sportske igre, koje mogu igrati i stariji, a ne samo djeca. Zbog toga nam je cilj provoditi projekt dugi niz godina te organizirati Olimpijadu starih igara na općinskom, međuopćinskom i županijskom nivou, koja bi s vremenom mogla postati tradicija. Samo na taj način potaknut ćemo drugu djecu i odrasle da čuvaju našu dječju kulturnu baštinu, a djeca i mladi imat će više interesantnih aktivnosti koje će provoditi vani na svježem zraku i tako čuvati svoje zdravlje. Ostvareni rezultati Radom na projektu istražili smo, naučili i uvježbali stare i zaboravljene igre naših predaka. Naučili izrađivati neke igračke i pritom se jako zabavili. Shvatili smo da za radost, zadovoljstvo, sreću i zabavu nisu potrebne skupocjene igračke, već ih možemo naći u svojoj okolini. Uočili smo da i pomoću tih jednostavnih, prirodnih materijala možemo razvijati svoje znanje, vještine, spretnost, okretnost, kreativnost i maštovitost. Stjecali smo vještinu istraživanja, suradničkoga i iskustvenoga učenja, raspravljanja, izrade plakata i raznih igračaka, razvijali komunikacijske vještine i vještine javnog predstavljanja. Upoznali smo i zavoljeli svoju kulturnu baštinu i shvatili koliko je važno očuvati ju od zaborava. Projekt je bio predstavljen Projekt smo predstavili ravnatelju naše škole Ivanu Bariću, pedagoginji Maji Tkalec, svim učenicima i djelatnicima naše škole, predsjedniku Mjesnog odbora Palinovca Vladimiru Sabolu, načelniku Općine Donji Kraljevec Miljenku Horvatu, stanovnicama Palinovca na priredbi povodom Dana Palinovca u ožujku 2016., na Danima općine u Donjem Kraljevcu 08. svibnja 2016., na Sportskim igrama Udruga žena Palinovca, Hodošana, i Donjeg Hrašćana 26. lipnja 2016., Udruzi mladih Palinovca, na Sportskom danu OŠ Hodošan u rujnu 2016., na 11. međunarodnom voćarskom sajmu u Donjem Kraljevcu 05. studenog 2016., na 16. Smotri dječjeg folklornog stvaralaštva 08. studenog 2016., u novinama Međimurje i na internetskoj stranici naše škole.
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
Prezentacija projekta ,,Igre i igračke naših predaka'' na 11. međunarodnom voćarskom sajmu u Donjem Kraljevcu
Projekt smo prezentirali u subotu 5. studenoga 2016. u suradnji sa županijskim projektom za sportske programe najmlađih pod nazivom ,,On the move'' (U pokretu). Taj projekt odobren je i financiran od programa Europske unije pod nazivom ,,Erasmus + Sport''. Cilj projekta je pokazati roditeljima predškolaca koliko je važno fizičko kretanje i zdrava hrana za zdravlje djece. Važno je zainteresirati djecu za vježbanje i kretanje i da što manje vremena provode pred televizorom i kompjuterskim igricama. Stručni ljudi koji rade na tom prokjetu dolaze u određeno vrijeme u vrtiće i vježbaju s roditeljima i djecom. Budući da se na tim radionicama svi zajedno gibaju i druže nazvali su ih ,,Obiteljske družionice''.
Bilo smo jako sretni i ponosni što su nas pozvali u svoju
družionicu. Najprije smo se svim sudionicima Voćerskog sajma kratko
predstavili na pozornici i pozvali ih na našu sportsku radionicu,
koja će trajati od 16 do 17 sati. Pokraj sportske dvorane bio je
postavljen veliki grijani šator u kojem se skupilo jako puno djece s
roditeljima. Najprije smo se svi zagrijali u igri Zaleđene babe.
Nakon toga naša učiteljica Sanja Rašan svima je pokazivala vježbe
nazvane po životinjama. Zatim smo mi uz pomoć učiteljice svima
pokazivali igračke i igre naših predaka: pockanje, pincekovanje
(pilčekovanje), kotlekovanje, čiguša, činkanje, školice i sam na
tvojem. Djeca su bila jako zainteresirana i uživala su u igrama.
Igrama su se pridružili i roditelji. Na kraju svi smo zajedno
pjevali
Sat vremena jako je brzo prošlo, jer smo uživali. Svi smo oženjeli pa je svako dijete dobilo bocu vode. Dok smo mi vježbali kuhari su u sportskoj dvorani kuhali zdravu hranu za djecu. Hrana je bila jako ukusna pa smo je uslast pojeli. Tek tad smo primijetili koliko smo ogladnjeli. Na kraju gledali smo kulturni program na kojem su nastupala djeca iz Dječjeg vrtića Ftiček iz Donjeg Kraljevca i KUD –a općine Donji Kraljevec. Plesala je i naša učiteljica i to s bocom (flašom) na glavi. Bila je jako smješno obućena, a na glavi je imala zavezanu maramu (rubac, robec). Učenici 1. i 2. p razreda PŠ Palinovec
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
U nedjelju 6. studenoga 2016. sudjelovali smo na 16. Smotri dječjeg folklornog stvaralaštva u Maloj Subotici. Zbog puno sudionika smotra se svake godine održava dva dana u sportskoj dvorani OŠ Mala Subotica. Program je svaki dan trajao od 15 do 17 sati. Trebali smo s roditeljima doći sat i pol ranije, jer smo se u učionicama presvlačili u narodne nošnje. Nošnje nam je nabavila naša učiteljica Sanja Rašan. Domaćini su nas lijepo dočekali. Za nastup pripremili smo program od 6 minuta u kojem smo pokazali nekoliko dječjih igara, pjesama, brojalica i kola, koje smo naučili od naših kazivača na projektu ,,Igre i igračke naših predaka'', a to su: uspavanka Zibu haju, brojalica Enci benci, kola Idemo v gorice i Ko je moje guske ukrav te igre kotlekovanje, pilčekovanje, čiguš, pockanje, slaganje koci i sam na tvojem. Nastupali smo bosi, jer su se i naši preci po ljeti igrali bosi. Na nastupu koristili smo i stare igračke. Cure su njihale krpene lutke i lutke od komušine, igrale se s kamenčićima i ruckima, a dečki s botama (štapovima), pilčekom, čigušom i bičem. Na taj način i tu smo prezentirali svoj projekt. Tribine su bile pune gledaoca, ali nije nas bilo strah. Hrabro smo i dobro odradili svoj nastup. Učiteljica nam je rekla da je jako ponosna na nas. Učenici 1. i 2.p razreda PŠ Palinovec s učiteljicom Sanjom Rašan
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
Izvor: Kurikulum Osnovne škole
Hodošan za školsku 2016./17. godinu:
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||
Načelnik općine Donji Kraljevec Miljenko Horvat zamolio nas je da
prezentiramo svoj projekt ,,Igre i igračke naših predaka'' na 11.
Međunarodnom voćarskom sajmu u Donjem Kraljevcu. Sajam se održavao
4. i 5. 11. 2016. u Sportskoj dvorani OŠ Donji Kraljevec. Bilo je
jako puno sudionika sa štandovima, na kojima su držali svoje
proizvode: voće, povrće, zimnicu, vino i drugo. Posjetioci su
gledali proizvode i kupovali. 
i plesali međimursko kolo Što je moje guske fkrav.
