Intervju s Nadom Kanižaj, bakom Marka i Korine Kanižaj

Nekad Božić nisu bili samo darovi

Što ste nekad radili na Badnjak?

Na Badnjak je bio post i svi smo molili, a navečer bi tata donio slamu i bajao. Pod stolnjak bismo stavili slamnati križ i novac, a na to grah i još svakojake stvarčice kako bi nam sljedeća godina bila dobra. Nakon toga smo molili, a zatim su sve djevojke u kući otišle po selu pjevati božićne pjesme. To je bio pravi doživljaj. Dobile bismo jabuke, a ponekad i malo novaca. Kad smo se vratile, svi smo se spremili i otišli na polnoćku. Bilo je to davno, ali još se sjećam kako smo se svi žurili doma da se konačno najedemo. Naravno, prije svega toga ukrasili smo bor jabukama, slatkišima i ručno rađenim ukrasima jer onda nije bilo svega toga što vi danas imate. Na kraju smo svi zaspali na slami pod stolom jer je tamo bilo najljepše.

A kakav vam je bio Božić?

Na Božić se ništa nije radilo. Svi smo obukli najljepšu odjeću koju smo imali posebno za takve prilike, a oni koji su imali malo više novaca, kupili bi novu odjeću. Nismo imali poklone, bili smo sretni kad smo jeli slatkiše koji su bili ukrasi na boru, a omote smo ostavljali. Isto tako i s jabukama. Cijeli smo dan  molili i veselili se rođenju Isusa.

Kakva je bila hrana?

Bila je odlična! Na Badnjak, vrativši se s mise, jeli smo hladnetinu, kobasice, ''čurke'' i zelje, uglavnom, jeli smo koliko smo mogli. A na Božić smo većinom uživali u kolačima. Mame i bake pekle su razne vrste kolača, najviše one s dizanim tijestom. Naravno, i ručak je bio dobar. Purica, mlinci, svega je bilo na stolu. Ali ipak, kolači su bili najbolji.

Što mislite o Božiću danas?

Mislim da je nekad bio bolji. Djeca se danas više okreću materijalnim stvarima, a zaboravljaju duhovne. Nadam se da će se to promijeniti.

 

(Razgovarala: Korina Kanižaj)