Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito
štuju baš oni sveci o kojima nemamo nikakvih sigurnih
povijesnih podataka. Tako je u svijetu vrlo rašireno
štovanje sv. Val
entina. Kod nas su ovome svecu posvećeni
mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke
nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna
crkva. Mnogi bi vjernici htjeli što više saznati o tom
“popularnom” svecu. Nažalost, sve ono što se o njemu zna
više je legenda nego stvarni podaci. Ipak, evo nekih
poznatih izvještaja.
Rimski martirologij spominje sv. Valentina s izvještajem
koji potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On
ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o
sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se
odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je
uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana. Car
Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno
upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta
s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za
skori kraj života, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom
svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu
je rekao:
“Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti
tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim:
povratak staroj vjeri u rimske bogove.”
Valentin je odvratio: “Svijetli care, kad bi bar nešto
slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio.
Krist je za mene pravi Sin Božji.”
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima,
odgovorio je: “To su demoni!” Sudska skupština se
podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin
je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu
protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko
potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: “Valentin je
čarobnjak!” Na to je nastala velika gužva. Car se
prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom
prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i
polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku.
Asterije se odmah dao krstiti te je uskoro skupa sa
svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je
prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim
je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na
Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena
Sabinilla.
Drugi izvještaj, novijeg datuma, spominje da je na
mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku.
Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani
spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno
urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape
Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih
bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od
ranoga srednjeg vijeka. (Prema: Josip Antolović:
“Duhovni velikani – Sveci Katoličke Crkve”)
Po čemu je onda sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na
temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo?
Prema jednoj od legendi, sveti je Valentin volio ruže,
mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im
na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.
Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u
anglosaksonskim zemljama. Na taj dan svi su uključeni u
ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni svi
jedni drugima žele “Sretno Valentinovo”. Pošte su
zatrpane čestitkama s nacrtanim srcima, Amorima i
Kupidima. Zaljubljeni pišu pjesme, u lokalnim novinama
objavljuju ljubavne poruke, izrađuju male predmete u
obliku srca…
U svakom slučaju, ne provjeravajući istinitost
različitih legendi, ako ste već zaljubljeni i ako želite
baš na ovaj dan nekim ljupkim znakom pažnje iznenaditi
“odabranicu/-ika srca svoga”, ne dajte se obeshrabriti!
(izvor:
https://www.bitno.net/vjera/sveti-valentin-nebeski-zastitnik-zaljubljenih/)
uredništvo
Zidnih novina