U srijedu 8. travnja 2026. godine učenici 2. i 3. razreda naše škole održali su terensku nastavu po Međimurju. Krenuli smo ispred škole Hodošan u 8 sati sa školskim autobusom. Usput smo pokupili učenike područnih škola Sveti Juraj u Trnju i Palinovec. Iz Palinovca krenuli smo dalje prema Turčišću. Organizatorica i vođa puta bila je učiteljica Sanja Rašan.

Panoramski smo promatrali krajolik, oranice, voćnjake, vinograde, šume i sela kroz koja smo se vozili. Učiteljica je rekla naziv mjesta kroz koje putujemo, a treći razredi trebali su zaokružiti to selo na karti Međimurja i označavati put. Sela koja nisu označena na karti trebali su dopisati na točno određeno mjesto. Učenici drugih razreda još nisu učili zemljovid pa trebali samo glasno ponoviti naziv mjesta.

U Peklenici posjetili smo Spomen park naftašima. Učiteljica Sanja kratko primjereno njihovoj dobi ispričala im je o nafti i povijest vađenja nafte na tom području. Promatrali su i čitali izložbene panoe, mjesta crpilišta, bunar u kojem se vidi nafta te zaprežna kola s cisternom kojom su prevozili naftu. Učenici su zaključili da je nafta neobnovljivi izvor energije jer nafte tu više nema.

Krenuli smo dalje prema Murskom Središću u kojem smo razgledali centar i granični most sa Slovenijom. Šetali smo šetnicom pokraj rijeke Mure. Napili smo se vode na prirodnom izvoru pitke vode pod nazivom Curek. Pokraj spomenika rudaru učiteljica Sanja ispričala im je kratko o povijesti rudarstava u tom kraju. Zaključili su da je i ugljen neobnovljivi izvor energije jer ga više nema.

Dalje smo krenuli prema Žabniku, najsjevernijoj točki Hrvatske. U Mlinarevoj kući posjetili smo Etnografsku zbirku ,,Jen den v živleju mlinara Franca Žalara”. Vozili smo se skelom do druge obale rijeke Mure i posjetili stari mlin. Nakon toga promatrali smo rijeku Muru, obalu i drveće koje raste uz nju te određivali lijevu i desnu obalu prema toku rijeke. Promatrali smo i baru koja se nalazi u blizini. Zaključili su da je bara voda stajaćica jer je okružena obalom. Uočili su i imenovali biljke koje rastu u i uz baru: lopoč, lokvanj, barsku peruniku, trstiku… Našli su i jednu žabu. Treći razredi orijentirali su se u prostoru pomoću kompasa, sunca i krošnji drveća. Učenici su uživali hodanjem po labirintu, u igri na dječjem igralištu i u sladoledu.

Dalje smo se vozili prema Štrigovi u kojoj smo s autobusa vidjeli poznatu crkvu svetog Jeronima. Autobus nas je dovezao do Mađerkinog brega. Divili su se vidikovcu i uživali su u prekrasnom pogledu na okolne brežuljke, vinograde i raštrkana sela. Osobito su ih se dojmili stepenasti vinogradi.

Na putu kući autobus je kratko zastao da vidimo oznaku najvišeg vrha Međimurja Mohokosa. Učenici su dalje pratili i zabilježavali naselja na krati i uočili da smo se vozili u krug. Usput smo ponovili sve što smo vidjeli i naučili, osobito razlike između donjeg i gornjeg Međimurja. Svi su bili oduševljeni terenskom nastavom. Pred školu smo došli oko 15 sati.