U petak 12. svibnja 2023. g. na satima Geografije gostovala je Martina Strahija. Cilj njezine posjete bilo je predavanje i upoznavanje sa životom u afričkoj zemlji Tanzaniji. Svojom prezentacijom uvela je učenike u novi svijet – svijet daleke i nama do sada prilično egzotične zemlje na istočnoj obali Afrike.

Prvi dio predavanja slušali su i upijali kroz vrhunske fotografije (jer Martina je po zanimanju fotograf) i filmove kojima je željela dočarati  tradicionalan život i običaje plemena Masai kod kojih je i kratko vrijeme boravila. Upoznali su ju sa svojim običajima osvajanja žena, pravljenja nakita, kako grade kuće od sijena, blata i kravljeg izmeta te su joj objasnili kako se njihovo bogatstvo mjeri u stoci. Fotografije su pratile život plemena, ali i način života stanovnika u gradu, od tržnice do kaosa u prometu, gdje baš nitko ne poštuje nikakva prometna pravila, a autobus kreće kad se u minibusu za šesnaestero natrpa barem njih duplo više. Učenicima se najviše svidjela priča o majmunima zato što su oni pravi mali kradljivci hrane, a ako ne želite ostati bez nje, morate biti jako oprezni.

U drugom dijelu predavanja upoznala je učenike sa svojim osnovnim ciljem boravka i dolazaka u Afriku, a to je volontiranje. Više je puta bila na par tjedana u školi Sv. Franje koju predstavlja kao dom, utočište, sirotište, a tek onda kao školu za djecu koja su drugačija, odbačena, bolesna. Najviše djece su albino djeca te se ona u Africi smatraju srećonošama pa ih roditelji već kao bebe daju u ovu školu kako bi im sačuvali život. U nekoliko Martininih dolazaka u školi su izgrađene spavaonice, svako je dijete dobilo svoj krevet, dobili su tanjure, pribor za jelo, zalihu kukuruza, graha, kravu za mlijeko. Raduju se svakoj olovci koja im stigne iz donacija, a posebno je bilo zanimljivo gledati koliko su se radovali vodenim bojama i bojankama. Loptu naprave od starih majica, a svaki predmet zapravo postaje i igračka. Iz donacija su nabavljene i prave lopte jer nogomet je ipak najvažnija zanimacija. Čak toliko da prije igre izmjenjuju obuću, ne bi li svaki igrač imao bar jednu tenisicu na nozi. Glavna zabava je pjesma i sve se radi kroz puno pjesme i smijeha, uči se, igra i moli. Svaki dan na meniju imaju gris za doručak, a za ručak tanjur pun riže i graha. Komadić mesa dobiju samo u nedjelju. I uz sve to sretni su, vesele se malim stvarima, a unatoč svim nedaćama, kroz djetinjstvo idu s osmijehom na licu, pomažući jedni drugima.

Na njihovom primjeru učenici su mogli najbolje naučiti kako nas male stvari mogu učiniti sretnima.